Urbani gerilci protiv kulturnog elitizma
Umjetnički mainstream smatra ih čudacima i klošarima, no pripadnici nezavisne kulturne scene uspjeli su se nametnuti kao važan faktor u kulturnom i društvenom životu Hrvatske.
tvaranje 10. UrbanFestival-a, prošlog petka, obeleženo je provokativnim performansom Siniše Labrovića na Markovu trgu u Zagrebu. U sklopu performansa pod nazivom Obilježavanje, konceptualni se umjetnik pomokrio na sredini trga okrećući se oko svoje ose. Sinjanin koji je nedavno izazvao ministra kulture na boksački meč, svoj je rad objasnio kazavši: “Kako životinje glasanjem, a često i mokrenjem obilježavaju svoj teritorij, tako sam i ja na ovome ultimativnom mjestu državne vlasti svojom gestom poručio da to mjesto pripada nama. Da su Sabor, Vlada i Ustavni sud naši. Važno mi je bilo da tom animalnom gestom poručim da to mjesto, Markov trg, u srži pripada nama, građanima ove zemlje.”Deseti UrbanFestival traje do 7. listopada i odvijat će se na raznim lokacijama na Gornjem gradu, a počeo je dva dana prije zatvaranja Operacije:Grad 2010 koja je na četiri lokacije: u Pogonu Jedinstvo, destileriji Badel, AKC-u Medika i Močvari, u deset dana okupila više od 60 radova i projekata domaćih i stranih umjetnika. Istovremeno su se u Zagrebu održavali Festival svjetskog kazališta, počela je Platforma mladih koreografa i gostovao Beogradski Rock fest, a 16. listopada počinju Perforacije - Tjedan izvedbenih umjetnosti.
aznolikost umjetnika, brojnost događanja i zanimanje publike ponukali su nas da istražimo tko danas čini nezavisnu kulturnu scenu u Hrvatskoj, kako i gdje ona djeluje, koji joj je značaj u međunarodnom a koji u lokalnom kulturnom i društvenom kontekstu. Obišli smo stoga lokacije na kojima se u Zagrebu okupljaju i djeluju nezavisni umjetnici, razgovarali s ravnateljicom Zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade Pogon, Eminom Višnić, i koordinatorom Operacije:Grad, Nenadom Barićem. Koreograf, producent i suosnivač kazališno-plesno-performerske skupine Montažstroj Borut Šeparović prisjetio se scene s kraja 80-ih kad su oni počinjali i usporedio je s današnjom, a proveli smo i jedno poslijepodne družeći se s mladim umjetnicima u Autonomnom kulturnom centru Medika, nekadašnjem skvotu u centru grada kroz koji su nas provele Sanja Burlović i Iva Cepanec.Za srednjostrujašku je većinu alternativna scena uvijek bila nerazumljiva i beznačajna, na nju se i danas s visoka gleda kao na skupine čudaka, marginalne likove i lijenčine. Nije ni čudo jer ako postoji jedna jedina poveznica među zaista šarolikim društvom alternativaca, onda je to činjenica da im novac nije životni prioritet. Neki među njima, poput primjerice 31-godišnjeg Nenada Barića, napustili su dobro plaćene poslove u tvrtkama ne bi li se bavili umjetnošću koja ih ispunjava i angažirali na kulturnim i društvenim pitanjima. No kreditno zadužena većina će ih unaprijed otpisati kao lijenčine, što je nerijetko bila glavna etiketa ljudima koji su protestirali u Varšavskoj u Zagrebu, a srž tog protesta čini upravo nezavisna kulturna scena. Međutim u vrijeme kad se moral u srazu s kapitalom ismijava, u vrijeme kojim vladaju korupcija, recesija i turbo-folk, u kojem politička opozicija postoji samo u teoriji, umjetnici, i to u prvom redu ovi nezavisni, jedini su glas koji govori ono što ta ista kreditno zadužena većina misli. I što su vremena teža, to nam više Labrovića i njemu sličnih treba da artikuliraju ono što sami ili ne umijemo ili se ne usudimo.
Bilo je u publici zasigurno i onih koji su svjedočili prvom javnom nastupu Montažstroja, onom 22. prosinca 1989. godine. Montažstroj su tada ustrojili Oleg Mađor i Borut Šeparović, a ubrzo se priključio i skladatelj Hrvoje Crnić Boxer, za njim i Srećko Borse, Damir Klemenić, Gordan Bosanac i Siniša Pahić. Govoreći o Montažstroju, ali i nezavisnoj sceni nekad i danas, Borut Šeparović kaže: “Pitanje je, kada su se Hrvati odlučivali za višestranačje, demokraciju i nezavisnost, da li su se odlučivali i za brutalni oblik kapitalizma u kojem žive danas. To je postala neupitna vrijednost, svi tvrde da je to jednostavno tako i da tako mora biti. Ja sam stasao u vrijeme kada su stvari bile drukčije, teško mi je govoriti što je bolje, gore, teže ili lakše, ali sustavi vrijednosti stubokom su se promijenili.
snovno je pitanje koliko su se novi izgradili. Prema riječima Boruta Šeparovića, iduća velika prekretnica u radu Montažstroja bio je početak rata. Zanimljivo je da se tada Montažstroj našao na MTV-ju, ali i na domoljubnim top ljestvicama s videouratkom “Croatia in Flame”. “Koliko smo tada htjeli artikulirati ratnu stvarnost, toliko želimo danas artikulirati stvarnost onoga što ja nazivam realkapitalizmom. Ima tu i doza poetizacije, ali trudimo se što manje biti poetični a što više etični”, zaključuje Borut Šeparović.Siniša Labrović prošlog je petka otvorio 10. UrbanFestival performansom 'Obilježavanje' u sklopu kojeg se pomokrio na Markovu trgu i to bez ikakvog marketinga, sve zahvaljujući entuzijazmu i potrebi ljudi za takvim sadržajima”, kaže Emina Višnić. Iako na prvi pogled brojni festivali i događanja ostavljaju dojam produktivne i snažne nezavisne scene, ona negoduje objašnjavajući kako je zapravo na djelu festivalizacija. “Tako se mažu oči publici jer stvara se osjećaj da se nešto događa i proizvodi. A trebalo bi stvari raditi kontinuirano i zato je nama važno da prvi program koji kao Centar radimo bude rezidencijalni program. Riječ je o rezidenciji umjetnika tako da neki strani umjetnik tu boravi dva-tri mjeseca, komunicira s lokalnim umjetnicima, nosi glas o Zagrebu dalje po svijetu. U tome nam je partner Akademie Schloss Solitude iz Stuttgarta. Svi veći ili manji gradovi po Europi to imaju, to je relativno malo ulaganje, ali se zanemaruje jer nije vidljivo kao kad napraviš festival svjetskog ovog ili onog i svi se poslikaju. A što nakon toga, što s lokalnom produkcijom?” Odgovor se možda krije u prostorima napuštene tvornice lijekova Medika u središtu Zagreba gdje se okuplja mladi naraštaj nezavisnih umjetnika. Današnji Autonomni kulturni centar Medika nekoć je bio skvot, odnosno napušten prostor koji su ilegalno nastanjivali mladi.
U liftu u prostoru galerije smještena je instalacija nalik origamiju, čine je deseci gatalica u kojima su ispisani stihovi Homerove Ilijade, a kroz cijelu dužinu galerije protežu se fascinantno detaljni portreti crtani na prozirnoj foliji. Sam naziv galerije objasnila je Iva Cepanec: “Jednom prilikom sam s društvom hodala gradom i susrela prijatelja koji nas je zadirkivao kazavši da smo mi krema grada, na što sam mu rekla da mi još nismo krema, nego tek jogurt.” Svoj pogled na svijet svi oni, osim kroz umjetnost, izražavaju i djelujući u civilnom društvu.
izvor b92.net | tekst u celini
Нема коментара:
Постави коментар